06 June 2013

Balkan počinje na kapijama Beča

Nedavno sam zujao Bečom. Prvih dana klasika - turistički: "sajt sijing", bermude, aparat i blejanje na svaku ogradu, bilo da je pola vijeka stara ili juče prefarbana - ono kao starinske boje. Zatim i kako treba: opera - pivo - vurcle - muzeji - pivo - šoping - vurcle vurcle - pivo - pivo - pivo, i tako je na kraju kulturno uzdizanje izgubilo bitku - pivo i vurcle rulz!
Vurcle su inače kobasice (znam da te je kopkalo), koje je moja drago tako krstila poslije jedne duže pivo-pivo serije, a kako su Bečki konobari razumjeli šta im tražimo, to smo prisvojili izraz i sa njim prilično uspješno poručivali. "Wurstle" tako grubo zvuči, a sa hranom se nema smisla svađati... Da skratim ovaj uvodni dio - Beč je vrh! Po mom ukusu. Lijepe oštre zgrade bodu nebo nad čistim, uređenim ulicama. Sve funkcioniše i tu je gdje baš treba - kao švajcarski sat. Volim takve stvari, inžinjerski (fck ju ako govoriš: inženjerski) precizne, a opet lijepe, čvrste i nenaglašeno emotivne. Mogao bih se tamo posaditi. Pivo dobro, vurcle da ne pričam, jedino mi cijene i opera nisu nešto prijali. Cijene zbog cijena a opera zbog radnje. Werther momče u jadima - Geteova novela, nekako bi se i provukla da nije mrčenik umirao pola sata, nakon što se samoupucao zbog nesrećne ljubavi, a Šarlota jecala - o zašto zašto, moj Werther. Svo vrijeme mi je u glavi odzvanjalo: "glupačo pozovi doktora!".

A povod za ovaj post svakako nije bila moja potreba da se pohvalim Bečom (a osjećam da je ispod, golica me, hoće da izađe, a ja joj ne dam), niti mojim novootkrivenim talentom za fotografiju (a moraš priznati nije loše za početak), pa čak ni trabunjanje o operi, već sam htio da podjelim sa tobom kako mi se na ovom izletu iznova zgadio Balkan. Prije nego počneš me psuješ, skalpača dugih rečenica, anti-patriotu, izdajcu "naše" stvari, dozvoli da iznesem slučaj - možda ćeš me podržati na kraju. Dakle, Šenbruna je za mene najupečatljivija lokacija u Beču. Impozantan dvorac, u kojem ima soba za svaku akciju. Prijeme, primanja, balove, davanja, kuliranja, bančenja, ka...., spavanja. Svakom bi merakliji - perverznjaku pošla voda na usta. A iza ogroman park - sav pod konac - na koji se nadovezuje najstariji zološki vrt na svijetu (ejjj čak i smorne pande imaju!). Svaka čast Habsburzi! Svaka čast! A onda u sred te euforije, savršenih doživljaja, ugledam flomastere. Primaknem se malo da pogledam bolje - ne vjerujem - flomasterima išarani zidove palate - u dijelu gdje su nekada stajali stražari. I onda se primaknem da pogledam malo bolje, a imam šta vidjeti: "Pero volim te", "Milica", "Ivana"... I tako dalje neka "naša" imena. PIH! Stoko jedna neuka! Pa u sve moraš da se usereš. Tako si otkinuta od svake emocije, da ne osjećaš kad je nešto lijepo, dobro, kada nešto ne treba kvariti... A mislim i da su Austrijanci namjerno ostavili sve to tako, neofarbano - da štrči, da se vidi Balkanac u Beču.

Za kraj ću doraditi izjavu poznatog Austrijskog državnika Meterniha, koji je kazao da Balkan počinje južno od ulice Rennweg, tako da vjernije prikazuje šta je čovjek htio reći (ali nije smio - političar jedan - blah): Balkan počinje na kapijama Beča i prlja ulaz u grad!


Inače nisam planirao ovoliko da pišem i sad odoše dva sata u nepovrat - pih! Moraću da vježbam ovo blogovanje. Ako ne uspijem da zaokružim na pola sata dnevno, dižem ruke...