06 June 2013

Balkan počinje na kapijama Beča

Nedavno sam zujao Bečom. Prvih dana klasika - turistički: "sajt sijing", bermude, aparat i blejanje na svaku ogradu, bilo da je pola vijeka stara ili juče prefarbana - ono kao starinske boje. Zatim i kako treba: opera - pivo - vurcle - muzeji - pivo - šoping - vurcle vurcle - pivo - pivo - pivo, i tako je na kraju kulturno uzdizanje izgubilo bitku - pivo i vurcle rulz!
Vurcle su inače kobasice (znam da te je kopkalo), koje je moja drago tako krstila poslije jedne duže pivo-pivo serije, a kako su Bečki konobari razumjeli šta im tražimo, to smo prisvojili izraz i sa njim prilično uspješno poručivali. "Wurstle" tako grubo zvuči, a sa hranom se nema smisla svađati... Da skratim ovaj uvodni dio - Beč je vrh! Po mom ukusu. Lijepe oštre zgrade bodu nebo nad čistim, uređenim ulicama. Sve funkcioniše i tu je gdje baš treba - kao švajcarski sat. Volim takve stvari, inžinjerski (fck ju ako govoriš: inženjerski) precizne, a opet lijepe, čvrste i nenaglašeno emotivne. Mogao bih se tamo posaditi. Pivo dobro, vurcle da ne pričam, jedino mi cijene i opera nisu nešto prijali. Cijene zbog cijena a opera zbog radnje. Werther momče u jadima - Geteova novela, nekako bi se i provukla da nije mrčenik umirao pola sata, nakon što se samoupucao zbog nesrećne ljubavi, a Šarlota jecala - o zašto zašto, moj Werther. Svo vrijeme mi je u glavi odzvanjalo: "glupačo pozovi doktora!".

A povod za ovaj post svakako nije bila moja potreba da se pohvalim Bečom (a osjećam da je ispod, golica me, hoće da izađe, a ja joj ne dam), niti mojim novootkrivenim talentom za fotografiju (a moraš priznati nije loše za početak), pa čak ni trabunjanje o operi, već sam htio da podjelim sa tobom kako mi se na ovom izletu iznova zgadio Balkan. Prije nego počneš me psuješ, skalpača dugih rečenica, anti-patriotu, izdajcu "naše" stvari, dozvoli da iznesem slučaj - možda ćeš me podržati na kraju. Dakle, Šenbruna je za mene najupečatljivija lokacija u Beču. Impozantan dvorac, u kojem ima soba za svaku akciju. Prijeme, primanja, balove, davanja, kuliranja, bančenja, ka...., spavanja. Svakom bi merakliji - perverznjaku pošla voda na usta. A iza ogroman park - sav pod konac - na koji se nadovezuje najstariji zološki vrt na svijetu (ejjj čak i smorne pande imaju!). Svaka čast Habsburzi! Svaka čast! A onda u sred te euforije, savršenih doživljaja, ugledam flomastere. Primaknem se malo da pogledam bolje - ne vjerujem - flomasterima išarani zidove palate - u dijelu gdje su nekada stajali stražari. I onda se primaknem da pogledam malo bolje, a imam šta vidjeti: "Pero volim te", "Milica", "Ivana"... I tako dalje neka "naša" imena. PIH! Stoko jedna neuka! Pa u sve moraš da se usereš. Tako si otkinuta od svake emocije, da ne osjećaš kad je nešto lijepo, dobro, kada nešto ne treba kvariti... A mislim i da su Austrijanci namjerno ostavili sve to tako, neofarbano - da štrči, da se vidi Balkanac u Beču.

Za kraj ću doraditi izjavu poznatog Austrijskog državnika Meterniha, koji je kazao da Balkan počinje južno od ulice Rennweg, tako da vjernije prikazuje šta je čovjek htio reći (ali nije smio - političar jedan - blah): Balkan počinje na kapijama Beča i prlja ulaz u grad!


Inače nisam planirao ovoliko da pišem i sad odoše dva sata u nepovrat - pih! Moraću da vježbam ovo blogovanje. Ako ne uspijem da zaokružim na pola sata dnevno, dižem ruke...

Na ovom ili onom kraju Vaseljene

ne-mir
Ja znam da ima nešto iza i jednog dana ću se provući!

Nepravda valja svijetom, sitni licemjeri sa naljepnicom velikih naroda dijele mir tamo gdje nema crnog, bijelog ili nekog drugog zla-ta - ili možda ima, pa i onda dijele mir, samo drugačije napisan - krvavim bojicama. Svi u stavu mirno, hipnotisano blejimo, konvergiramo beskonačnosti. Imali-nemali sva zla-ta ovog svijeta - u istu se tačku skupimo - na ovom ili onom kraju Vaseljene.

I dok blejimo tako, jurimo razbibrigu u mozgoisključivim dvoranama kompjuter-bita i televizor-pixela, dok čekamo istu tačku, valja nešto reći ili naslikati. Čisto da ova konvergencija ne bude tiha.

Tako počinjem ovaj blog. Ovdje ću, zavisno od "muuda", pisati pjesme, lijepiti slike, lajati na gadove što satiru svijet i ovo malo moje zemlje i činiti svašta nešto drugo što mi sine, a ne bude mi dusa da se time bavim. Ako nemaš živaca za sve to ili te generelano smara blogerski kenjaž, onda bjež, odklikći na neko ljepše mjesto, a ja ti valjda neću zamjeriti...